Citat

"Ljudska smo bića i ne poznajemo svoju veličinu.
Daj nam poniznosti da tražimo ono što nam treba zato što ni jedna želja nije isprazna i ni jedan zahtev nije beznačajan.
Svako zna čime da hrani svoju dušu; daj nam hrabrosti da svoje želje posmatramo kao da su stigle sa izvora Tvoje Večne Mudrosti.
Samo ako prihvatimo svoje želje, možemo shvatiti ko smo."

Paulo Koeljo - Brida

Tuesday, September 20, 2011

I snovi sanjaju...


Danas je nebo bilo moje ogledalo.

Sa jedne strane sevaju munje koje upozoravaju na bitku koja ih sledi.

Na drugoj gromovi egocentričnosti drugih ljudi kao moja osećanja i misli cepaju dušu na bezbroj delova kao što oni to čine nebesima.

Počela je kiša, vlažna, tako vlažna, kao moji dodiri na trećoj strani zemlje i tu, tu se javlja duga sa najlepšim bojama Pikasa.
Tu je, postaju sve intenzivnije,
tu su preda mnom, čini se na dohvat ruke grešnog čoveka ali to je samo tren u trenutku nepostojećem.

I onda moje mizerno, tako nebitno, telo koje prisustvuje svom tom svodu događaja, misli i osećaja.

Telo koje je u četvrtoj Galaksiji, odmah preko puta Mlečnog puta i užarene Venere.
Što duže oči gledaju sve plavlje bivaju.
Da li je moguće, pitam se, da šaljem talase te jačine, da ih Ona oseća, prihvata, podržava, reprodukuje na svom nebeskom carstvu, umnožava ih, sabira i deli nebo svetlim linijama.

Dok neko uživa u marinadama,
Suncu na Pacifiku,
dok se neko penje na piramide,
dok doživljava orgazam,
dok crta ili vaja u tansu.
Ja posmatram i opisujem nemoguće:

Suze kao kišu,
     oči kao dugu,
          misli kao munje i
              reči kao gromove.
                      NE!

Ne dopada mi se ništa osim duge i njenih bistrih boja koje više i ne postoje...

Gde su te duše koje osećaju i znaju o čemu pišem i o čemu čeznem...šta osećam;
Gde su zapisničari da se to bez greške ureže, prereže, umnoži i pripoveda (?)

Dok Sunce ne svane i ovaj haos osvetli i pokaže pozitivnu stranu svega,
zatvaram oči i uranjam u još jedan svoj svet sa novim pričama i likovima;

Ko će sad uzeti koju ulogu,
ko će biti glavni a ko sporedni lik,
ko će biti režiser a ko scenarista,
ko će praviti kostime a ko crtati šminku,
ko će dati maksimum a ko svoj minimum,
              ko će plakati,
              ko gledati,
              ko se smejati...
i ko je taj što će crvenu traku preseći ?


Zazvonio je sat.

Srce ubrzano lupa, da li je moguće da sam sanjao da sanjam još jedan nemogući san...


U svom zanosnom ludilu za Vas,
AlexShaw

No comments:

Post a Comment