Citat

"Ljudska smo bića i ne poznajemo svoju veličinu.
Daj nam poniznosti da tražimo ono što nam treba zato što ni jedna želja nije isprazna i ni jedan zahtev nije beznačajan.
Svako zna čime da hrani svoju dušu; daj nam hrabrosti da svoje želje posmatramo kao da su stigle sa izvora Tvoje Večne Mudrosti.
Samo ako prihvatimo svoje želje, možemo shvatiti ko smo."

Paulo Koeljo - Brida

Tuesday, December 18, 2012

Deo ili ceo?



Polovina. Uvek sam se pitao čija? I došao do zaključka. Polovina tako objašnjena je potpuna glupost. Jel treba da se deli na pola? Ok.

Pola tela želi nazad, druga daleko ispred.
Jedna kaže: „vraćaj se na selo“, druga: „produži u veću galamu“.
Služi narodu, gaji životinje.
Mislim ponekad kako treba zaraditi novce, a sutradan se setim „time se vrednost ne kupuje“.
Hoću da budem umetnik, već sledećeg koraka sam prolaznik...

Ne, ne pripadam nikome, ako i pripadam, to su on i ona, a svako od njih na još po pola. Muško i žensko, i tako u nedogled.

Kako se onda usuđuješ da kažeš: „ti si moja druga polovina?
Zar ti ličim na pola čoveka?
Ako ti jesi, ja nikada nisam, niti planiram da budem.

Ne volim religiju jer ograničava, i onda uhvatim sebe kako se molim, ali ne znam kome. I onda shvatim: Svima! I bivšima, i sadašnjima i onima koji će doći.

Ponekad uživam u trenutnom zadovoljstvu, a onda se setim da sam to već imao i da pripadam večnosti, a ne trenutku.
Kako možeš gledati život od rođenja do smrti? Sa tobom se ništa ne prekida, ni kada se rodiš, ni kada umreš.
Sve je deo već postojećeg, i onda opet poželim da stvorim, pa se osvestim da već tu je.

Polovina. Da, ali ne fizička. Ne nečija. Ne, nikada.

Sve je na pola ali ne kako se priča. Balans je odgovor koji tražite. Ne može samo jedno, uvek ima više. Barem dva. To su te polovine kojima se nadate i o kojima sanjate.

A smeju se žonglerima. Oni su naučili ono što mnogi pokušavaju (ja nisam izuzetak).
Da sve drže, pola u ruci, pola u vazduhu. I sve ima smisla. I ono što leti i ono u ruci.

A mi poletimo, zaletimo i sve nam ispadne. Onda odustanemo, mislite da se tako ustaje?
Ne, tako se pada, dublje nego ikada.

Balans.

Sada sam u minus fazi (otuda i pisanje) i želim da je iskoristim ali ponekad imam problem. Zaboravim se kako, počnem da mislim i pišem. I sve dobije smisla. Sve funkcioniše.
Ali niko nije promenio mišljenje. Niko nije video dalje od svog nosa. Kažu; da oko oku veruje, između njih ne bi stajao nos. Istina ili laž?

Ceo deo,
AlexShaw

1 comment:

  1. Balans !dvojba koja tezi ujedinjenju ali da bi uspela prvo moramo da naucimo da zongliramo !Super napisano !

    ReplyDelete